Neoplanta mađarskog pisca iz Vojvodine Lászla Végela topla je i silno životna kronika jednoga grada i ljudi u žrvnju 20. stoljeća. Na području gdje su i masovne grobnice multikulturne, Végel ispisuje suosjećajne stranice sage o obiteljima koje su pronašle svoj put kroz tragedije i komedije grada koji još od carice Marije Terezije svaki njegov građanin zove na svojem jeziku. Jer, grad koji voliš nazivaš upravo tako, baš kao što i čovjek umije istinski opsovati samo na onom jeziku na kojem i sanja.
„Roman Neoplanta ili obećana zemlja jedna je od onih kolosalnih knjiga koje na vrlo jednostavan način govore o čovjekovoj sudbini i o sudbini zajednice. Nije to ni autobiografija, a ni kolektivna biografija vojvođanskih Madžara, nego je nešto mnogo veće i važnije: jedna priča o manjinstvu. Dobar čitatelj iz nje bi mogao naslutiti razloge zbog kojih neki ljudi odu, a neki ne mogu ni po cijenu života.” – Miljenko Jergović
„Vegel ispisuje posvetu Novom Sadu koja je melanholična i lirska, ali ne sentimentalna i zašećerena, zapravo manovski ironična; posvetu koja, štaviše, povremeno lipti krvlju nedužnih poludužnih žrtava svakojakih ‘oslobodilaca’ koji su bahato i bučno umarširali u ovaj grad i sa severa i sa juga…” – Teofil Pančić
„Végelov se realizam još od prvog romana, Memoara jednog makroa, sastoji u tome da će on uvijek biti u stanju u inat aktualnim političkim frazama artikulirati činjenicu da mi zapravo samo uporno ponavljamo sudbinu vlastitih predaka, a da se naš položaj nikad i ni na koji način neće promijeniti. Iz istih će razloga i Neoplanta u kontekstu strogo shvaćena minoritetnog diskursa postati neprihvatljiva viktimizacijskoj retorici manjinskog politikuma, koja ne dopušta da se na sebe reflektira istodobno i kao počinitelj i kao žrtva zla. Nije mi ni kao čitateljici, a ni kao Neoplanćanki lako izboriti se s činjenicom da u Végelovim djelima nema oprosta, da su možebitna opravdanja neuvjerljiva, izlike budalaste, a da je svaka religija zapravo nedostojna povjerenja. I da jedino skepsa ostaje trajna.” – Emőke Berényi
„Laslo Vegel uspio je svojim delom, kao malo koji drugi pisac ovog dela Evrope, kompleksni prostor Balkana i nekadašnji prostor Jugoslavije, sa svim njihovim ratovima, zločinima, mržnjama, ideološkim sukobima i čistkama, kriminalnim tranzicijama i tlapnjama pretvoriti u jedan majestetičan književni svet gotovo markezovskog tipa.” – Đorđe Krajišnik